-S k Y-
Zatvori oči i sanja.
Tamo je sigurna.
Tamo joj nitko ne može ništa.
Nema slomljenih komadića koje ponovno treba slagati,
nema ničega što će razdirati.
Tamo trči ispod neba
zaljubljena u njegove oblike.
Pažljivo broji uzdahe
1-2-3
pa ukrade još pokoji,
ljepoti nestvarnoga.
-Game-
Igram se
riječima
pogledima
svojim osjećajima
Borim se
protiv sebe
pa opet sebe
i na kraju svih.
A tko se igra samnom?
Misli
vrijeme
destrukcija
i mašta.
Mislim da mi se igra sve manje i manje sviđa...
-.-.
Danas sam podijeljena u više lica:
Nedostajanje
Potreba
Pogled
Žudnja
Nemogućnost
Strah me da ne izgubim samu sebe.
Više ne znam koji je moj definitivni oblik…
-,-,
Oduvijek je postojala želja da uhvatim Sunce za rep i prilagodim ga sebi.
Voljela sam tu toplinu usječenu u svaki komad tijela koju je pružalo.
Više ga ne doživljavam tako.Sad je već istrošeno,dosadno.
Ili je stvar da se zasitim prebrzo svega?
Sada želim uhvatiti nešto drugo.Nekoliko niti do necega sto me zaokuplja.
Nekoliko dodira,šaku mirisa i pogled koji smiruje…
Zapetljam se u trenutak, nepokretna poput statue
i smiješna sam već sama sebi sa beskrajnim ponavljanjem grešaka.
Još je dug put do učenja nedoživljavanja nečega
što privlači tijelo i razara um.
Ono što je uistinu najironičnije je to
što u svakoj ponovljenoj grešci uživam...
Pa se vrtim u krug
#####
Tamo
gdje flertuju noć i dan,
gdje nebo pokreće Sunce
i gdje vjetar prkosi mirnoći.
Na dodiru latice i dlana
tamo ćete me pronaći,
sakupljenu u nemir...
######
Otkinem
jedan
drugi
treći
osjećaj.
Pa ih uvučem
u najskrovitije prostore
svojih ruku
i urežem u dlanove
kad opet postanem gladna osjećati.
Možda nestanu ako puhnem?
-----
Kad pomislim da se ništa više ne može slomiti,
život mi pruži poklon na kojem piše BOL.
Ja ga preuzmem,
otvorim
i zavrištim još jednom.
A on iz kuta gleda kako se moje zjenice sužavaju
i kako mi srce poskakuje u ritmu otkucaja sata.
Nasmije se,taj jadni život
okrene i vrati u svoje skrovište.
Poručujem ti:Jednom ću i ja postati otporna
na sve ono što nazivaju bol...
0101
Otvorim-zatvorim. Još se drži,srce ojačano I istovremeno oslabljeno riječima.
Pa sanjam slova,rasuta na svakom koraku.
Iznad mene ne postoji granica
Ograničenost je zapravo neizmjerna sloboda.
Udahnem trenutke pa ih sebično izdahnem van.
Spremam ih,u kutijicu zvanu prošlost.
Pokušaj me sada dodirnuti mislima…
9000-
Kada bi te udahnula mrvicu više
da li bi tvoje postojanje
preplavilo moje
u utrci sa
željom
međusobnog pripadanja?
